To je bio pakao. Pakirali se jesmo, ništa novo, kad smo negdje, kao što smo mi bili u Virovitici, čim se otpakiramo praktično počne novo pakiranje. Od početka je bio nesporazum o danu povratka, ovaj put još malo žešči, ali što je tu je, bit će nesporazuma sve više što god budemo slabije čuli i vidjelo, što stvarno, što dodatno, recimo to u polu namjeri. Uglavnom drugarica je jučer popodne, ja sam se upravo obrijao i završavao za jučer planirani post, počeo sam gomilati skice, kad je drugarica onako usput napomenula da bih mogao spakirati neseser. Ja se putovanjima odavno ne radujem, ali sam za put uvijek spreman. Završno pakiranje i nošenje stvari do auta, krenuli smo oko 17.30, biramo put preko Kutine, lakše zaobilaziti kamione na cesti, istina dodatno plaćanje jednog cestovnog harača. Prvi šou pred Zagrebom, kartice je negdje odletjela, mi se toplo nadamo, po autu, bilo je srećom tako. Sljedeći šou, oboje ionako slabije vidimo, naplatne kućice, mi bismo naravno najradije platili čovjeku, treba rasitniti 20 eura, svi jure, nigdje znaka s tom fucking rukom, zbunjuju svugdje natpisi cash, ulijećemo s cashom, super, samo neki automat, srećom dojurio čovjek shvativši našu ludu namjeru švercanja s autom u rikverc, ubacuje papirnatu u govnerski automat, koji nešto više od 14 eura valjda, vraća sve u kovanicama, valja meni ispipati deset i nešto sitno, jer te oznake 1,2,0,50 ne vidim za naplatne do Rijeka, ajde i to sam nekako organizirao, ovaj put ja i karticu i kovanice za platiti u jedan zakopčani džep.
Pratili smo vremensku prognozu, u unutrašnjosti mogućnost kiše, ništa zato, prilagodit ćemo te dvije tri pauze nebeskom st(r)anju. Maglu nitko ne spominje, a pred Delnicama je bila tolika, sa smo, kad nas je tutnjeći prešišao jedan ludi kamiondžija tik uz nas, čiji smo dolazak jedva primijetili u zadnji tren, počeli razmišljati o skretanju i noćenju u Delnicama, mada bi nam to izuzetno zakompliciralo sve, naročito Jinov inzulin. Jin je inače herojski podnio vožnju, ali zato noć nije bila laka, ali ni to nije sve. Ja sam stigavši pohitao otvoriti vodu, ništa od toga. Kad smo već napustili Rijeku sjetili smo se da nismo zatvorili vodu, točnije ono što mi nazivamo glavnim ventilom u stanu. Drugarica je javila susjedi, koja nas je odmah umirila da su oni zatvorili. Nadamo se da jesu, ali očito glavni ventil koji se nalazi na stubama, a mi majstori ne znamo od dva koji je naš, poruka susjedu je poslana, još smo bez vode, eto jedino ispala sretna okolnost da ne pijemo vodu iz pipe, pa nismo bez.
Broj komentara: 19:
...barem jedan dan ranije od planiranog...
o, ljudi moji, koja putešestvija ,kasno ste krenuli, dan je ipak dan , a magla je svakom vozaču nepotrebna stavka u vožnji. Ipak mi je drago da ste "va Rika " , bliže standardnim navikama i moru....Dobro došao na bloger
Dobro jutro, važno da ste sada doma i da se sveee sretno završilo.
Baš zato ja ne volim više putovanj nigde, kad samo pomislim me sve mine i ostajem doma:))))
Da, barem meni prirodnije stanište, mada nema do Berlina, sve je ovo pretijesno, užas, svi ti ljudi koji se kriju iza zavjesa...
Ah da,i ja sam samo Berlin spreman na prvu riskirati, ali eto, režije zbilja u Virovitici znatno niže, a i druge stvari su najčešće jeftinije (ako ne prodaju do roka svu Radensku po akcijskoj cijeni, u VT tu zalihu do kraja po nižoj cijeni prodaju, nema toga ovdje)...
Gorski kotar je gadan za vozače pogotovo noću zato je najbolje krenuti na put ujutro jer se do podne magla raziđe. Jednom sam se noću na motorinu vraćao iz Delnica i jedva stigao
Slažem se, ali je problem u tome što drugarica i ja imamo potpuno suprotne bioritmove, a ona vozi dok se ja zabavljam s Jinom. Dodatni problem je sinoć bila na zbilja puno mjesta sužena cesta zbog onog što ja nazivam kobajagi radovima...
Glavno da ste dobro i sretno stigli. Nego, što zbilja nije bilo čovjeka na naplatnima? To je nešto novo?
Navodno da smo previdjeli, u prelaznom periodu je svugdje barem jedna kućica s čovjekom, nismo imali pojma da je do toga došlo:(
Uzbudljivo, nisam znao za ove prijelazne periode, više idem Slovenijom nego kod nas. Dobro je da ste svi dobro; pozdrav!
Pa sad recimo da se oporavljamo, sve smo veći pesimisti glede vožnje za Berlin, Jin je noćas bio loše, ali se izgleda čak i brže od nas danas rekuperira ;)
Profesore NF ako vas oči izdaju nije za ići na daleka putovanja. Jeftinije je platit taxi do aerodroma, nego zaglavit negdje na cesti... :/
Prava avantura. Dobro da ste doma. :))
Ne ide to tako, prtljag i pas su u igri, a nije ni jednostavno otkazati kad u Berlinu i Ptagu imamo više prijatelja nego u domovini ;)
Meni je u petak i KBC avantura, danas šetam u zimskoj jakni, a ljudi u kratkim hlačama ;)
Kad mi trebamo negdje otputovati onda se ja počinjem spremati mjesec dana prije hehehehe.
Nikada i nikamo ne volim kasniti. Volim uvijek biti spremna.
Slatki Jin je baš velika hrabrica...
Ponosni smo kako je ovo junački prebrodio, danas se svi oporavljamo, ide i njemu to, već mi je počeo prkositi vani ;)
Promislila sam : najbolje je ovo što ste učinili, ne za stalno nego povremeno, potrebe radi...Vrlo mudro...Pozdrav @S
Teško je biti mudar u ova vremena...
Objavi komentar