Slikovnica Janko Raščupanko

A što reći, nemam sreće s priznanjem za taj svoj najveći prevodilački uspjeh, potkradaju me od samog početka. Kad mi se pružila prilika prevoditi, točnije rečeno prepjevati tu slikovnicu, tih nesretnih devedesetih godina prošlog stoljeća, objeručke sam je prihvatio. Bio sam mlad nearfirmiran autor, izdavačke kuće su propadale i prodavane u bescijenje, kao i nekad slavni Otokar Keršovani, nastajale su nove koje su kupovale njihova prava, pa je tako i mlada izdavačka kuća Andromeda otkupila pravo na čuvenu dječju slikovnicu "Struwwelpeter", vlasnik poduzetnik H.M. se hvalio svojim vizionarskim ulaganjem, jer sa slikovnicama i kuharicama nikad ne možeš propasti.

Bio je zbilja pravi hrvatski poduzetnik, blogerica pa kasnija istaknuta književnica i predsjednica društva hrvatskih književnika za djecu se nije mogla načuditi kako sam loš lihvarski ugovor ja potpisao i predlagala mi je tužbu uz pomoć njenog udruženja. Zaboravljala je kojih godina je taj prepjev nastajao, ja sam privatno započinjao novi život, uselio se u potkrovlje i trebala mi lova. Shvatio sam to kao što je obećavano kao uvod u nove meni zanimljivije prijevode, a i sam sam se zabavljao prevodeći slikovnicu, nisam ni loše jednokratno zaradio, naglašavam jednokratno, jer sam se ugovorom odrekao svih daljnih financijskih prava u korist izdavača. Nije bilo novih obećanih književnih prijevoda i tad sam prvi put prevaren.

Slikovnica je postigla veliki uspjeh, u organizaciji župnika iz grada prijatelja Rijeke Neussa predvodio sam ratnu uskrsnu razmjenu učenika s tim gradom, tamo sam predstavio svoje djelo, župnik iz Neussa se odmah povezao s ljudima iz "Struwwelpeter" muzeja u Frankfurtu, oni su bili oduševljeni primjerkom koji je poklonjen gradu Neussu, željeli su izložiti knjigu kao reprezentativnu u svom muzeju, hitno sam nazvao izdavača H.M., i on je čini se bio oduševljen i odmah rekao da će se osobno pobrinuti da primjerak stigne u Frankfurt i ja sam mislio da je stvar riješena.

Prošle su godine i mailom mi se javio renomirani slovenski umjetnik Janko Jezovšek-Jizou, on je na slovenskom i nastupao svirajući i pjevajući svoj prijevod "Struwwelpetera", piše upravo je intervenirao u muzeju u Frankfurtu, kao hrvatska prevoditeljica je navedena kći ili žena izdavača, koja je inače u slikovnici potpisana "za izdavača", on je intervenirao za to ispraviti i misli da je riješeno. Tu sam bio drugi put prevaren.

To ljeto smo posjetili muzej, primio me je i tadašnji kustos, najavio skoro preseljenje muzeja u centar Frankfurta, rekao da piše knjigu o muzeju pa sam ispričao jednu anegdotu koja mu se jako svidjela, posjet smo obilato propratili fotografijama uz post na blogu, vrlo brzo se post počeo pokazivati na tražilicama i mislio sam da je gotovo s krađama.

E da ne bi! Jutros sam ukucao u tražilicu, kao da ja nikad nisam to prevodio...Jedna poduzetna žena na svom youtube kanalu lista slikovnicu i izražajno čita, pristiglo već i posjetitelja, na Bloggeru izvjesna gospođa piše o prijevodu "Janka Raščupanka", očito nekom drugom, u PDF formatu je dostupan treći nepotpisani, postovi s blog.hr su nestali kao da ih nikad nije ni bilo. Ipak upozoravam svu poduzetnu raju da su postovi i fotografije, te dokumenti sačuvani na stranici web archive, ma neću se ja baviti njima, nemam vremena za kokošare, samo nek se zna, uvijek me se za upotrebu može lijepo pitati.

I zadnja slika, obje su iz muzeja sad u centru Frankfurta, ovo kroatisch na karti se odnosi na moj prijevod: