Postoje tako postovi koji prođu tako nezapaženo kao ovaj moj ne tako davan, 1.9.2019. napisan, uoči početka nove "reformske" školske godine, s jedne strane je to razumljivo, jer se naizgled radi o inozemnim političkim izborima, a to razumljivo ne zanima previše moje blogersko čitateljstvo, trudio sam se što manje zalaziti na to područje, samo mi je još falilo da mi se na blog prikrpaju, konzervativni ultranacionalisti, društvo bivših admina.
S ovim postom sam bio zadovoljan, imajte u vidu da je pisan 2019., nitko pa ni ja nije mogao pretpostaviti koje horror godine će nam uslijediti, godine koje su za mene bile i godine odluke, kad sam na rubu provalije, već bio blizu napraviti odlučan korak naprijed (jedan sjajan aforizam tad i za društvo aktualiziran), nije da me se nije i guralo, uspio sam zadnjim zamahom promijeniti smjer, zato ću zbog sebe samog reprizirati post, jako je osoban, neka stoji i kao znak priznanja najbližem mi piscu.
p.s.   Zadnje dane slobode, prije ponovnog ulaska u žrvanj sad, da bude stvar gora, reformskog rada, provodim čitajući, a koga bih kad pokušavam razumjeti svijet, nego vječnog Heinricha Bölla, njega kao i Camusa uvijek mogu čitati, ljudi su svojevremeno detektirali probleme, koji su duboko suvremeni, živjeli u skladu s tim uvjerenjima i još danas su, iako navodno mrtvi, izuzetno aktualni. Jučer sam kao kukao kako se u preko 20 posto stvari slažem s njemačkim fašistima, koji eto, po prvi put nakon onog apokaliptičnog rata, prijete osvajanjem najvećeg pojedinačnog broja glasova u nekoj njemačkoj pokrajini, glasa se u Brandenburgu i Saskoj. Išao sam ponukan Böllom, svatko mora preispitivati sebe, išao provjeriti, u čemu se ja to s bandom slažem, i zbilja su to stvarno banalne stvari. Protiv sam ograničenja brzine na auto cestama, protiv sam posebnog kuhanja prema religioznom opredjeljenju u javnim školama, protiv sam oslobađanja od satova plivanja iz religioznog opredjeljenja i eto mene malo pomalo do skoro 30 posto slaganja. Stoga me utješilo čitanje Böllovog, meni do sad nepoznatog govora, prilikom primanja nagrade grada Wuppertala. Najprije otklanja ono po čemu ga se veliča, on sebe ne smatra skromnom osobom i priznanje ga ne samo raduje nego i ohrabruje, te doživljava ga kao priznanje instituciji slobodnog pisca, koja je obavezana nepisanim zakonom, nad sobom ne priznaje nikakvog zemaljskog gospodara i rječju brani i čuva ljudsko dostojanstvo. Tako i meni ostaje kod ovog svakodnevnog sizifovskog bloganja utjeha, da se na mene masovnim ispiranjem mozga, čemu su na ovim prostorima skloni, ne može ni najmanje utjecati, a eto, uvijek ću ostati i nepopularan nekim svojim stavovima i među sebi bliskim ljudima. Nadam se ipak da će danas, socijaldemokrati, koje kao ni kod nas ne podnosim, ostati većinska stranka u Brandenburgu.
|
Broj komentara: 19:
Idemo dalje pa tko kad vidi ;)
u romanu Izgubljena čast Katharine Blum, gdje Böll kritizira senzacionalističke medije i mehanizme javnog linča. Roman je napisan kao odgovor na tabloidnu hajku koju je i sam doživio, a danas djeluje gotovo proročanski u vremenu društvenih mreža i brzog moralnog osuđivanja.
Böllovi likovi nisu heroji. Oni su umorni, često poraženi, zbunjeni. Ali u toj njihovoj slabosti krije se dostojanstvo. Böll je pokazivao da moral ne počiva u velikim riječima nego u malim, svakodnevnim odlukama: hoće li netko lagati da bi se uklopio, hoće li prešutjeti nepravdu, hoće li pristati na komfor šutnje.
Ti sličiš Böllovom junaku ( onako na neviđeno, a usput shvaćeno ) , bez velikih riječi , omeđene vlastitom voljom , ne clownovski sa smješkom, nego ljudski impregniran sa stilom
Čovjek institucija, književnost ruševina, ljudi koji ujutro odlaze na posao kojeg nemaju, da održe privid normalnosti obitelji koja se raspada (Und sagte kein einziges Wort- kod nas loše prevedena knjiga, naslov aludira na refren jedne crnačke duhovne "Raspeli su ga na križ, a on nije rekao niti jednu jedinu riječ") i mogao bi nastavljazi u nedogled s njegovim poznatim i manje poznatim djelima, uoči početka našeg rata, poslao sam u njegovom stilu u "Spiegel" esej "Trening uspravnog hoda", dobio sam odgovor da su razmatrali na redakcijskom kolegiju i nakon rasprave odlučili da esej ne ide, ali se nadaju da me odbijanje neće obeshrabriti u daljnoj mogućoj suradnji, oobeshrabrilo me ;)
Ništa ne razumijem zato samo Dobro jutro Želim
Dobro jutro, i mi smo ugodnu šetnju prije sunca obavili...
sjajan post ali ja ga moram pročitati još jednom...lp
Hvala kolegice, uvijek veseli priznanje iz redova struke ;)
Znači i fašisti imaju 30% ok stavove, ko bi rekao
Da, ono čovjek uvjeren da se s ološem ni u čemu ne slaže ;)
Gle arhive :) mislim isto kao i onda inače prva polovica 2019 mi je bila posebno stresna i gadna.
Složiti se s ološem inače meni je posebno gadno, ali zna se dogoditi.
sjajan je ovo post, i ja ću ga čitati još nekoliko puta :)
Slijedile su maske, a s druge strane skoro sve maske su pale ;)
Ma zanimljivo da su mi Zeleni ispali prvi na tom Wahl-o-matu po postotku slaganja, mada sam ja sad sumpatizer stranke die Linke, u koju je otišla većina Pirata s kojima sam se u družio. Taj "Izboromat" na neki način vara, jer ono što se s njima u njemačkoj ptaksi ne slažem poništava mi sve pozitivno i ne bih tamo za njih glasovao ;)
Hvala, ako ništa mislim da ovu pozitivnu drskos velikog pisca, treba dijeliti, a naravno i preispitati ponekad preveliku samokritičnost prema sebi samom ;)
Budem ga i ja nekoliko puta pročitala. Dosta toga si naveo i treba to
dobro proanalizirati...
Najprije prioriteti životni, tek onda eventualna iščitavanja. Dobro jutro!
Dobro jutro Tebi i Jinu, več smo sa kratke šetnje:))
Dobra večer, mi s društvom cijeli dan u Gorskom kotaru, i to ne puno vožnje (do Fužina) Jin baš nije lako podnio...
Objavi komentar