Sad se tek vidi smislenost mog načina vođenja bloga i kamo će me taj svakodnevni ludistički pristup (kako sam to definirao u kratkoj kvazi polemici s ikonom blogerske intelektualne lijeve scene Perom u šaci), opet pišem po sjećanju, možda sam upotrijebio i neki drugi izraz, uglavnom Pero je tupio i dalje po svome, bio je naravno u pravu da se sa mnom ne može voditi dijalog na njegov način, i tu sam ja u situaciji, opet karikiram, sto njegovih argumentiranih riječi na mojih deset zaigranih, prekinuo blog dijalog. Sva sreća pa me je barbarsko uništenje servisa blog.hr potaklo na sistematizaciju djela prošlosti, pa sam tako saznao da mi je hrvatski prijevod meni najdraže kknjige uopće uz "Dnevnike" Thomasa Manna i "Kritike ciničkog uma" Petera Sloterdijka, sveti triumvirat, darovao moj drug Matija za rođendan ljeta gospodnjeg 2012. Knjigu sam ja iščitavao i njom se prirodno bavio u originalu, prema prijevodima s njemačkog i na njemački sam sumnjičav, ako tu ja nisam imao prste, ako se ne radi o boljim i od mojih, prepjevima poezije Gustava Krkleca (onako usput, ja sam bolji od Nazora) ili nije potpisana vrsna Alida Bremer (mislim na umijeće prevođenja, netko mi je rekao da ima neke neke problematične društvene stavove, nemam pojma niti pratim, niti me previše zanima, Sloterdijk je katastrofalan s navodnim političkim stranputicama). Jako me obradovao dar, pokazuje dar umijeća slušanja, a eto zahvaljujući blogu znam i kad sam prevedenu knjigu, koju sam listao tražeći odlomak za blog post i jedva ga našao. Ma sam prijevod naslova mi je dao naslutiti pristup prevođenju drukčiji od mog.
Inače poklopilo se da mi baš kad sam češljao blog arhivu stigne uobičajeni, zadnjih godina, nakon jednog događanja, putem posrednika zajedničkog prijatelja, ovaj put s razumljivim zakašnjenjem, Matijin redovit uskrsni paket. Odmah prilažem isto u arhivi pronađenu fotografiju našeg "poštara" (fotkao NF), inače sad liječnika po struci.
U mojim društvima postojala je tradicija darivanja svim mogućim povodima i praznicima, ne kao obveza, kako to npr. smatra blogerica s kojom sam prekinuo sve kontakte 2009, nego onako, čisto kao znakić pažnje ili razveseljavanja, te simboličkog pokazivanja bliskosti s nekim. Ja sam tu loš, često fulam, kao što znam to napraviti i s provokacijama na blogu, tako sam se u Berlinu nakon 40 godina dopisivanja našao s Anke Weber, jasno, kao da smo se oduvijek znali, s tim da je jedan od mojih darova bila i bombonjera, mada sam trebao znati da ne smije slatko, nema što sve nismo inače "ispipali"u dugogodišnjem klasičnom dopisivanju, ovo drugo nije nakon toga predugo trajalo, mada joj FB profil nije bio javan, imala je samo mene i jednu prijateljicu, pronađena je i morala ga zatvoriti, u međuvremenu je i moj hakiran, a uz njega i gmail koji saam tek nedavno vratio, ona se i razboljela, kad smo se našli bila je u prijevremenoj mirovini i sve je otišlo neumitnom kraju, ovdje ovo navodim kao ilustraciju moje česte nikad zlonamjerne površnosti. Nas dvoje (isto s bloga)
Vratimo se naslovu posta i knjige, glavni junak ima svoj statički ured, prekinuo je obiteljsku tradiciju arhitekata koju je ipak nastavio njegov sin, svako jutro u isto vrijeme napušta svoj biro i odlazi na partiju biljara i čašicu konjaka i razgovora s momkom iz hotela, do 11 i povratka u kancelariju je nedostupan i koliko god klijenti uvjeravali tajnicu da se radi o nečem izuzetno vaažnom, ona ih sasluša i informira da će gospodin u 12 biti na poslu. Tako sam ja sve te godine ujutro njegovao higijenu ili prljavštinu bilo kakvog blog posta. O sadržaju i svom iščitavanju izuzetnog romana sam pisao i pisat ću opet, zato me jako razočaralo kad sam upisao u tražilicu nachtfresser i biljar u pola deset, ništa nije pronađeno, znam da blog servisa više nema, ali mene je samo zanimao datum kad sam o tome pisao na crknutom portalu...
U tom postu je spomenuta i druga knjiga dobivena za rođendan te godine, e Any je bila poznata svima i na njenu smrt "koje se eto ispada nije mogla spriječiti" se zanimljivo osvrnulo više komentatora, koliko se sjećam, je li itko mogao pomoći našoj Amy, nisu se mogli složiti...
Broj komentara: 30:
Post s posvetama, ne do kraja jasnim :P
veliki konglomerat, nadmašio si @Vjetra fragmentarnim stilom , uporno tražim među riječima "ručku za hvatanje" ali teško: jutro mi je nikakvo , ne zamjeri mi nisam jutarnji tip
Ma svaštaraa, nisaam ni ja još stigao pročitati i eventualno nešto korigirati, ali mislim da sam uspio zaokružiti. I tebi hvala za inspiraciju ;)
Kod darivanja stvarno nekad treba biti malo pažljiv, jednom sam ne razmišljajući poklonila litru rakije čovjeku koji je imao problema s alkoholom, njegova obitelj me samo presjekla pogledom, meni bilo bitno riješiti se toga, jer sam ju i ja dobila, a ne pijem :)
Lijepo je kad nešto dobiš u dar posebno u današnje vrijeme.
Ja sam dobila puno knjig i od jednog blogera čokolado s knjigo:)))
Danas me ubija vrijeme, ne pada kiša ali jakooo puše hladan vjetar, hladno je a ja bez inspiracije.
Sada smo se vratile sa šetnje, do 18 sati smo dobre:)))
I taj blogger ne radi kako bi treba, imam osječaj kao da sam nazad na blog.hr:(((
Pozdrav Vama!
Ha, ha, poznato mi, inače filozof Sartre se nije bunio kad su mu posjetiteljke pod stare dane švercale alkohol, usprkos preporuci njegove životne družice Simone ;)
Ma to su najljepši, ti darovi promišljeni i s pažnjom. Već sam napisao negdje, blogger ovako izgleda radi otkako smo mi došli, ja sam kod pokojne Levant, koja je među prvima napustila blog.hr, dolazio vidjeti tko je što na blog.hr objaavio, na njenoj tablici sam bio i ja, to je bolje od naslovnice funkcioniralo, sad kad smo svi ovdje, kasni s pokazivanjem kad objavimo nešto novo...Kucam od drvo, vrijeme je kod nas trenutno "taman", sunčano, a ne pretoplo, prozor mi je otvoren.
buraz, moramo popiti pivu u tvom gradu. dvije, tri...
pero je na kraju ipak ispao mediokritet i lažni ljevičar. prečesto se klanjao lažnim idolima i to me je odbilo od nj.
Mnogi su te darivali, lijepa gesta od njih.... evo i ja ću jednim velikim hvala na lijepom komentaru u mom kutku...nasmijao si me da znaš, baš...lp :-))))))))
Meni se jako dopada poštar koji je kasnije postao liječnik hehehehe...
Uvijek sam te htjela pitati a sad to i činim, ti moraš jako dobro znati njemački zar ne.
Jesi puno toga prevodio? Razmišljam što da ti ja poklonim hahaha...možda kulen za Jina...
Joj da pero je žestoki polemičar-taj kad sravna argumentima teško je pratiti njegovu kondiciju. Aj s istomišljenicima ide ali uživao sam kako je meo pod s desničarskim trolovima. Posebno mi se sviđala ta njegova blog-politika da nikog nije brisao ali je svakom naribao njušku. Postovi su mu bili dugi kilometar (i onda meni kažu da imam dge tekstove!) ali one koji su mi bili zanimljivi doslovno sam čitao u jednom dahu. Usput može ga se čitat i na forumu pod pravim imenom ali pošto se na blogu niad nije legitimirao neću ga ni ja legitimirat ja sam otkrio sasvim slučajno kad sam neke citate iz njegovih postova lijepio u google jer je iste znao potezati i u tim tekstovima.
Huc odakle ti to da je pero lažni ljevičar? Pa bar tekstova protiv primitivizma i konzervativnosti nije falilo.
Doduše bilo je i onih na koje eto ni sad ne bih znao kako komentirati. Popratio sam tamo i situaciju u komentarima pročitoa komplet arhivu i nisam primjetio neke ratove među vama dvojcom.
Izgleda da je nabacivanje misli ko s lopatom postao neki novi trend. Nije lako ispratiti sve to, ali dođoh do kraja. Zaključak mi je otprilike isti kao onaj u parlaonici. Ima nas raznih i pogone nas različite stvari. Za 100 godina od nas ionako ništa neće ostati osim možda genetskih zapisa u potomcima i spomena imena u nekoj knjizi na polici.
Dragi teatralni,
poput tebe znam Peru s bloga, Fejsa i ovako okolo. Nije loš dečko — danas već čovik. Ali njegov je ego ipak iznad njegova društvenog angažmana, bez obzira na listu Katarine Peović na kojoj nije prošao.
I Katarina mi djeluje kao ljevičarski wannabe; možda im se to, zbog nečega — možda obiteljskih konstelacija — čini ispravnim. Ali kad razdvojiš osobu od djelovanja, ostane ćorak. Nemam dojam da bi oni išta stvarno žrtvovali. Lako je kenjati ex cathedra.
Da je rat, prije bih s Gotovinom nego s njima.
Posebno me triggerirala ta vikendica. Tu mi je isti kao Yanis Varoufakis — puno poza, malo stvarnog rizika.
Ali da ne duljim...
Pozdrav večerni, sve smo sredile i novi post koji ne pokazuje ali pjesma ti je poznata:)))
Za čašicu razgovora uvijek spreman, ali ispio sam ja svoja piva prijatelju, ali tko propratio mene na blogu sve ove godine, inače ovdje neće objaviti moj mail kod konkurencije koji skoro paa dnevno otvaram nachtfresser@zohomaail.eu ili na FB profilu s rudarskim šljemom, drzgi znatno masovniji mi Cukijevi ljudi ne žele vratiti.
@Meister Huc: Ma sve što je napisao kontraa mene stoji, uvijek mi nedostaje vremena, a i volje argumentirati do kraja, ma ne da mi se uopće crtati neke za mene opće crte, nisam u školi, a tad sam bio. Ma išao me dopunjavati i na polju na kojem se osjećam suveren, a to je guzica;)
I ja sam bio na Katarininoj listi, za svaki slučaj u IX izbornoj jedinici (Zadar, Šibenik, Knin...) da ne bih prošao. Bila je kod mene u gostima i pozvala nas bivše pirate da joj dopunimo liste kao vanstranački kandidati, bila je simpa u društvu...
Dobro je činiti dobro :D
Ma u većini stvari smo se slagali, prozvao me jednom što nikad ne argumentiram poput njega do kraja, kad sam mu zajebantski odgovorio da mi se ne da i da mi je drukčije koncipiran blog, on je napisao čitav esej da po običaju izbjegavam odgovor na ono što mi je prigovoreno :D U pravu je, njemu barem nisam uzvratio nečim u stilu :"Kakvo pitanje, takav odgovor". Čak i Katarina kuži da revolucija traži više erotske zaigranosti, nešto što su npr. prakticirali berlinski anarhisti sedamdesetih godina prošlog stoljeća...
Pa gotovo stalni ljetni gost uglavnom Berlina, grada našeg izbora. Ma imao sam jako veliki prijevod za jednu od najjačih austrijskih firmi ovog proljeća, kao što sam pisao "Janko Raščupanko" mi je u svjetskom muzeju u Frankfurtu. Propao mi je prijevod vrlo važnog njemačkog romana, koji na kraju nije ni preveden na hrvatski, kao i velike knjige kolača, jer je jadni izdavač dobio prevelika krila nakon uspjeha Janka i zbog pohlepe propao.
Pa kad sam provocirao seksom znao me konstruktivno nadopuniti, kod njega sam uglavnom komentirao ono što se slažem, iskrica je bilo na mom blogu, naravno da ću i to objaviti ako bude dovoljno zanimljivo u današnjem svjetlu :D
Ma ta opća praksa ili svaštara je oduvijek bila moj način pisanja, kao i način razmišljanja u stilu, jebeš revoluciju čije će plodove uživati tek naredne generacije.
Evo konačno stigoh do šećera na kraju kod sebe, od posjeta prvo idem do tebe .
Objavi komentar