srijeda, 24. lipnja 2026.

Zalazak dvojice danguba

 Zanimljiv dan i teška noć. Baš sam se udubio u meditaciju kako sam izuzetno rijetko preuzimao ulogu glasa razuma, a uvijek bio spreman podržati sve moguće ludosti osim tobogana smrti, kad me oslovila poznara žena, dosta mlađa kolegica iz moje struke. Jin je već duboko zaspao okružen gomilom ljudi, koji su se tiskali oko ulaza u market, jer je upravo pljusnulo. Dolazila je s dežurstva na maturi, u učionici bez klime. Već sam zaboravio na te draži posla. Ovi maruranti će se s pravom moći hvaliti da su se, kao i profesori uostalom, dobro oznojili na maturi.

Pričala je između ostalog, kako je muž, inače moj radni kolega iz prošlog života, iz vedra neba predložio da onsj duži vikend skoknu aurom do Amsterdama. Ključni argument je da su sad, uključujući kćerku, troje vozača u kući. Nakon što sam izrazio oduševljenje, dodala je odmahujući glavom, naravno, on je odvozio cijeli maraton. Konstarirao sam da se tamo bojim samo biciklista, inače muzeji, ljusi, kanalu, shopovi, sve pet. Kaže baš tako, čim je izašla iz auta oborio je hedan i razbio joj novi fotić, ali je sišao tren pitati je jel dobro, što će, veli, i ona je bila malo kriva.

Uglavnom nekoliko puta je ponovila, mladi ste vi još, idete, to se ne propušta,idete, sretan put za Berlin!


Nitko ne želi čuti da je svaka ljetna noć nova avantura naše male zajednice. Noćas još prije pucnjave za vrijeme utakmice u mraku stuba mi se pričinila žena duh,  i nervozni Jin je zarežao, pa sam fotkao, sad svašta ja vidim, ali nisam mjerilo, jer niti vidim dobro niti standardno, ajde svi ćemo se složiti da je mutno poput percepcije naše skore budučnosti. 

Zato sa sigurnošću tvrdim da je žena jučer neizazvana jučer ljurito buljila u mom smjeru, a ja luk niti jeo niti mirisao. Čim je npokon nastavila svojim poslom, osveta je pala, prvo i jedino korištenje fotića jučer popodne.Zašto u kulturi zabrana koju njegujemo ne zabranimo zakonski buljenje ili ograničimo u sekundama koliko dugo se smije zadržati pogled na drugoj osobi :P?


Broj komentara: 8:

  1. Teško vrijeme za matore...

    OdgovoriIzbriši
  2. Baš me veseli vidjeti te ( poslala sam ti sms poruku jer sam mislila da je nešto u krivo krenulo )....ali ok, to je tako kad navikneš na zdrave i normalne pa ti nedostaju. Tamo sam na onoj novoj platformi : malo nas je ali je ugodno tehnički jednostavno.. Opet si "zabucao" kako mi kažemo slovima , ali nije ni to strašno kao kod jedne blogerice kad napiše, da joj kameničići su guzice...E pa jebat ga -griješiti je ljudski, slučajno i neznanjem....

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma mučim se pišući bez klasične tipkovnice. Na mobitelu pak imam problem s tipkom za otključavanje., uz sve u tehnika opako zeza.

      Izbriši
  3. Autor je uklonio komentar.

    OdgovoriIzbriši