utorak, 26. svibnja 2026.

Dan nesvakidašnjih susreta

 Neke dane, usprkos ovim vrućinama, se svašta izdogađa, teško se snaći, nakon dugog rutinskog trošenja dodijeljenog nam vremena. Jučer sam nakon Jinove injekcije, oko podne, kad sav normalan svijet miruje i traži načine za hlađenje domova svojih, odšetao u grad, ponestalo mi pričuvnih baterija za fotić. Barem neću nikog sresti, mislio sam optimistično, nabio berlinsku kapicu i sunčane naočale. Zbilja nikog na ulici, više hlada od zgrada od očekivanog, i u stvari sasvim ugodna šetnja, dobra za meditaciju.

I onda kočenje, na autobusno ugibalište uz koje prolazim staje terenac ili velika limuzina i iz njega nasmijan iskače Šabo, bivši bloger budalacobanin, kojeg spominjem u jednom od prvih postova ovdje, naći ćete ga negdje dolje po sličici nas dvojice i srdačno pozdravlja.


Dok je živio i radio u Južnoj Africi, vodio je izuzetan blog, nas dvojica koji smo se i prije privatno družili, smo se komentirali s tim da niti jedan niti drugi nismo znali kome drugi blog pripada, slučajno smo jednom kasnije uz smijeh saznali. Ovaj put se pohvalio uspjesima supruge Manuele, koja je za rad u filmu "Fiume o morte" dobila Zlatnu arenu, a spominjao je i Cannes, ne stignem ja više sve uloviti kod ovakvih brzinskih susreta. Spomenuli smo i Izeta, spominje se i u linku gore, s kojim smo obojica surađivali, ja još u vrijeme njegovog sad već kultnog prvog benda Avlijaneri.

Nastavio sam šetati i nakon toliko "sušnih dana" puno zanimljivih modno osviještenih likica, o modi je zanimljiv link o Manueli Šabotovoj gore.




Pri povratku požurujemo odmah do marketa, svi zajedno, Jin i ja na uobičajenoj čeki ispred. I tu odmah primjećujem elegantnu, nešto stariju damu od prethodnica iz posta, malo joj se pelerina sfrkala straga, važem reći joj ili ne,  a ona pak direktno uz osmijeh prema meni, voditeljica nastave iz jednog od najklikanijih postova ovdje. Kažem joj, zahvaljuje se i ugodan razgovor najmanje o bivšoj školi, za dan norijade maturanata upotrijebila je moj recept, izlet s razredom u Graz. Nek se oni koji podržavaju tu "tradiciju" bacanja brašna zabavljaju, i ja sam tako štitio svoje mlađe razrede. Poslije se i s drugaricom ispričala u marketu, drugarica joj je inače bila razrednica u gimnaziji,  ova je sad  izvanredna savjetnica i nositeljic značajnih društvenih priznanja.

Dok sam čekao zanimalo me o čemu mladi njemački par raspravlja pa smo se diskretno pas i ja približili, dok je on darkerski mudro filozofirao, ona je čekala odluku, hoće li uzeti jeftiniji smještaj, ali onda posteljinu donose i krevete rade sami, ili alterntivu kojoj je ona očito bila sklona...




Broj komentara: 19:

  1. Kaže Šabo da je na snimanju filma bila izvrsna suradnička atmosfera i da je i zato film dobar...

    OdgovoriIzbriši
  2. Nisam gledala film, no vjerujem da je dobar.
    Lijep ti je ovaj dizajn, slova su ok, mogu čitat bez naočala

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I meni se sviđa, posebno zbog preglednosti arhive

      Izbriši
  3. Eto, bilo je suđeno da naletiš na njih dvoje poznanika :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mjesec dana nikog osim najbližih prijatelja i onda ;)

      Izbriši
  4. A ja jučer bila u Zgb, skoro me šlag strefio vani od vrućine, a u vlaku ledena klima po rukama i nogama puše. Moraš imat vesticu i čarape da se ne prehladiš.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam dugo putovao vlakom, madaimam kartu, podsjetila si me da se to znalo i ranije događati...

      Izbriši
  5. Šaljem Pozdrave, Ula ko nova od frizerke:))) a vani 32 st...ludooo jedva dišem

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Užasno je vani, mi isto bili kod frizerke, ja s Jinom prvi put bio cijelo vrijeme, na kraće nego obično ga ošišali, drugarica nije baš zadovoljna, meni se sviđa

      Izbriši
  6. Lijepo je vidjeti tvoje fotografije

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, fotkam kako mi se sviđa "naslijepo"

      Izbriši
  7. sviđa mi se tvoj stil, ali blog ni slučajno.........previše svega

    OdgovoriIzbriši
  8. Slikaj Jina ošišanog pa bar na F B stavi

    OdgovoriIzbriši
  9. Kod tebe uvijek nešto novo kod dizajna a i slučajnih susreta. A Ćenan Beljulji je bio obučen kao gospodin u parku Mlaka za vrijeme proslave Praznika rada, lako ga bil oprepoznati iz filma..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čuj, pamtim koji nam je pojam Cannes bio, na maturalcu samo protegnuli noge, a ekipa noći i lumpa tamo ;) A i Zlatne arene nisu doduše što su nekad bile, ali svejedno vesele :D

      Izbriši